Nehrđajući čelik je slučajno otkriven u Engleskoj 1912. Harry Brearley je izumio nehrđajući čelik, ali to nije bila njegova prvobitna namjera, to je bio potpuno slučajan proizvod.
Harry Brearley was working for a gun manufacturer and trying to find more durable materials. The inner diameter of the gun wears too quickly due to heat and exhaust gases. He tried adding 10-20 percent chromium to the steel. He didn't properly handle the failed batches, just left them outside. A few months later, he found these steel was not rusted, so he discovered stainless steel.
Drugi su rekli da je, kada je pokušavao da analizira mješavinu čelika i hroma pod mikroskopom, prvo morao da je nagriza dušičnom kiselinom i otkrio je da je ovaj materijal izuzetno otporan na koroziju.
Umjesto čelika-otpornog na habanje, pronašao je čelik otporan na koroziju-.
Anyway, realizing the potentiality of the material he found, he went to a tableware maker to make knives with the new material, and the manager Ernest Stewart changed the material name to "stainless steel", it was the first time this material was called "stainless steel".
Brearley je 1915. podnio zahtjev za patent u SAD-u i objavio je članak o predstavljanju nehrđajućeg čelika svijetu u New York Timesu kasnije te godine.
Danas se nerđajući čelik može naći svuda u savremenom svetu. Koristi se u svemu, od proizvodne, automobilske, svemirske i građevinske industrije do hirurških instrumenata, brava i svega što bi moglo biti izloženo vremenskim prilikama.
